Pojam fizicka topologija odnosi
se na raspored komunikacijskih uređaja unutar jedne mreze koji su postavljeni
fizički, a ne logički. Pojam fizički i logički pokusat cemo
objasniti primjerom jednog rutera povezanog sa računarom. Ruter i računar,
povezani su jednim kablom tj. fizickim putem. Također, ruter i računar,
povezani su i logičkim putem, koji podrazumijeva sve procese koje
se odnose na povezanost ova dva uređaja (logicki put povezivanja ne mozemo
vidjeti, on je logicki uređen).
Ovakav primjer mozemo uporediti sa
saobracajnicama u jednom gradu. Dva grada su povezana fizickim putem ili
autoputem. Međutim, ta dva grada su povezana logickim putem ili pravilima po
kojima se saobracaj odvija da bi se doslo od jednog grada do drugog.
Topologija predstavlja
geometrijski oblik ili izgled kako smo povezali hostove (nodes) u mrezi. Pojam veze
(links) odnosi se na kablove (transmission medium) koje su koristeni u
spajanju dva uređaja. Pojam linking devices odnosi se na uređaje koji
učestvuju u topologiji.
Postoji mnoštvo fizičkih topologija koje su popularne u svijetu administracije. Nabrojit cemo najosnovnije topologije.
Mesh topologija:
Postoji mnoštvo fizičkih topologija koje su popularne u svijetu administracije. Nabrojit cemo najosnovnije topologije.
Mesh topologija:
U mesh topologiji, svaki uređaj
povezan je sa susjednim uređajem, i sa svakim ostalim uređajem. Ova topologija
ima mnoštvo prednosti u odnosu na ostale topologije. Prvi, svaki uređaj
je povezan sa ostalim putem jedinstvenog kabla. U slici ispod, jedan host ima 5
kablova koji povezuju ostale uređaje što je velika prednost ticanja zagušenosti
mreže. Uređaji su dobro raspoređeni, tako da svaki sa svakim ima direktan
pristup. Ovim postupkom eliminise se svaki oblik zagušenosti.
Drugo, ovakav oblik topologije
je robusan ili snazan. Ako jedan host postane neupotrebljiv, npr. ako dođe do
problema sa kablom, takav problem ne utiče na kompletan sistem topologije.
Ostali računari mogu slobodno komunicirati i slati podatke međusobno.
Treće,
tiče se privatnosti i sigurnosti topologije. Uviđamo, samo dva hosta koji šalju
podatke mogu ih vidjeti. Fizicke granice sprječavaju drugim korisnicima da
prisluškuju ili dobiju pristup tim podacima. Ovakav oblik slanja podataka, sa
jednog hosta, direktno na drugi, zove se point-to-point.
Kada govorimo o manama
ovakvog oblika topologije, možemo reći da je ona skuplja jer koristimo veću
količinu kablova da povežemo svaki host sa svakim.
Drugi problem moze
predstavljati baš ta količina kablova koju koristimo. Svaki od njih moramo
skriti, da li iznad plafona prostorije, kroz zidove ili u najgorem slučaju koji
isto tako nije estetican, po ćoškovima prostorije. Vidljivi kablovi uvijek
predstavljaju opasnost od ostecenja istih, jer ukoliko ga vidimo, velika je
vjerovatnoća da će se vremenom oštetiti, izgaziti ili čak prekinuti. Praksa je
da se Ethernet kablovi u prostoriji pokusaju skriti sto je više moguće a opet u
isto vrijeme ostaviti dovoljno prostora za njihov lagan i brz pristup od strane
administratora. Taj problem količine kablova moramo riješiti planskom gradnjom
prostorije, tj. ostavljanje dovoljno prostora za kablove.
Za kraj, ovakav tip
topologije, uglavnom se postavlja na kablove koji imaju veću propusnost
(throughput), kao backbone povezujuci samo glavne racunare mreže.
Star topologija:
U star
topologiji svaki uređaj ima point-to-point vezu sa centralnim kontrolnim
uređajem, habom (eng. hub). Hub je Level 1 komunikacijski uređaj koji ima
zadatak da samo proslijeđuje podatke na sve ostale hostove povezane na njega.
Star topologija je jeftinija jer ne
koristi tu količinu kablova kao mesh topologija. Ovde, uređaj treba samo jedan
kabal do huba, a ne do svakog drugog hosta. Također, možemo reći da se ovakva
topologija jako brzo instalira.
Međutim, star topologija je zastarjela jer se
hub vise ne koristi, iako se moze pronaci par mreza koje i dalje koriste ovakav
oblik komunikacije i prenosa podataka. Prednost ovog sistema je ta da
ukoliko jedna veza pukne, sistem ostaje aktivan, ali ukoliko glavni uređaj
prestane raditi, cijela mreža pada. Ovo je najveca mana ovakve
topologije.
Bus Topologija:
Bus
topologija (magistrala) ne spada u point-to-point vec u multi-point topologiju.
Šta to znači? To znači da hostovi nisu povezani međusobno, jedan sa drugim.
Nasuprot, ova topologija obećava jednu veliku vezu, kroz koju su povezani
uređaji. Na slici ispod najbolje vidimo o čemu je ovdje riječ. Dakle, postoji
backbone kabal, koji moze primiti velike količine saobraćaja, tj. onaj koji ima
velik throughput. Drop line je veza izmedju hosta i backbona, dok je tap
konektor koji ima fizicki kontakt sa backbonom, tj. vrsi fizicku vezu te
dodiruje bakarni dio kabla izmedju drop line kabla i backbone kabla i ima
sličnu radnju kao splitter.
Dok signal putuje kroz
backbone, energija se pretvara u toplotu, tako da signal postaje sve slabiji i
slabiji dok se krece dalje kroz kabal. Zbog toga, postoji granica u broju
tapova koji se postavljaju na jedan backbone. Inace, ova topologija je
ekonomična ali nije dovoljno efikasna. Prednosti bus topologije uključuju
jednostavnost instalacije, backbone kabal se moze pruzati efikasno duz cijele
površine na koju instaliramo topologiju. Mane su dodavanje novih uređaja na
magistralu. Ukoliko zelimo dodati novi uređaj, moramo modifikovati kompletnu
topologiju ili zamijeniti citav backbone. Jos jedan problem je prekid ili
pucanje kabla. Ukoliko se prekine veza na jednom dijelu, cijela mreza je u
problemima.
Ring Topologija:
U kruznoj topologiji, svaki
uređaj ima point-to-point konekciju sa dva uređaja sa njegove lijeve i desne
strane. Signal prolazi kroz ostale uređaje dok ne stigne do svoje destinacije.
Svi uređaji povezani su na repeater koji ima zadatak da, ukoliko primi
signale koji nisu namijenjeni za njegov host, on ih proslijeđuje dalje.